Prvi podaci o uzgoju riba vezuju se za uzgoj ribe u ribnjacima i datiraju još iz rimskog doba. Bilježeći svoja opažanja o Vranskom jezeru na putovanju po Dalmaciji, Alberto Fortis u knjizi Put po Dalmaciji zapisao je 

U knjizi Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskoga mora (1903.) Petar Lorini napisao je kako na zadarskom području postoji 25 posebnih ribnjaka u koja nisu  ubrojena privatna gojilišta kamenica… Umjetno se gojenje ribe odnosi na same ciple lovrate i jegulje. Konali su privatno dobro pojedinaca ili pripadaju općini koja ih unajmljuje…

Prva sjednica Županijske skupštine održana je 16. travnja 1993. godine, a već 3. lipnja 1994. godine Skupština donosi Odluku o određivanju pomorskog dobra za umjetan uzgoj ribe i drugih morskih životinja. Tom su Odlukom određena područja na kojem se mogu podizati naprave za uzgoj ribe i drugih morskih životinja te uvjeti i vrijeme korištenja pomorskog dobra. Kao područja na kojima se mogu podizati naprava za uzgoj ribe i drugih morskih životinja određene su: na Dugom otoku uvala Dumboka, ispred Sali, uvala ispred naselja Luka, Soline i Pantera, na otoku Ižu uvala Dumboka i Svežine te na otoku Ugljanu lokacija između Bisaga i Kurtinog školja. Temeljem te Odluke dana 23. 3. 1995. godine Županijska skupština Zadarske županija donijela je prvu odluku o koncesiji za uzgoj ribe.

Potaknuta rastućim trendovima u turizmu i intenzivnijim razvojem akvakulture, Zadarska županija, sa željom za unapređenjem sustava planiranja održivog razvoja, pokrenula je proces Integralnog upravljanja obalnim područjem Zadarske županije 2002. godine izradom Studije korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije. Temeljem Studije korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije, Prostornim planom Zadarske županije određena su područja lokacija akvakulture za uzgoj školjki, uzgoj bijele i plave morske ribe na način da je područje županije podijeljeno u četiri vrste zona: područja određena za marikulturu, područja u kojima akvakultura ima visoki prioritet, ali se dozvoljavaju i druge djelatnosti, područja u kojima se pod određenim uvjetima dozvoljavaju ograničeni oblici akvakulture i u kojima ona služi kao dopunski sadržaj drugim dominantnim djelatnostima i područja koja nisu pogodna za akvakulturu.

2 koncesije za uzgoj školjaka i bijele ribe (polikultura), 12 koncesija za uzgoj plave ribe te 16 koncesija za uzgoj bijele ribe.

Najveći uzgajivači plave ribe su Kali tuna d. o. o., Kali i Jadran tuna d. o. o., Biograd na Moru, a bijele ribe Cromaris d. d.

Kali tuna d. o. o. utemeljena je 1996. godine u Kalima na otoku Ugljanu. Utemeljili su je hrvatski povratnici iz Australije  koji su prenijeli i know how o uzgoju tuna. Kali tuna d. o. o. smatra se pionirom djelatnosti kaveznog uzgoja atlantske plavoperajne tune na Mediteranu.

Jadran Tuna d. o. o. je osnovana 1997. godine sa sjedištem u Biogradu na Moru. U vlasništvu je ribarskih obitelji koje predstavljaju tradiciju i povijest hrvatskog ribarstva.

Cromaris d. d. nastao je 2009. godine spajanjem Cenmara d.o.o., rovinjske Marimirne d. d., Marikulture Istra d. o. o. i Bisage d. o. o. Cromaris više od 80 % proizvodnje plasira u inozemstvo, a riba uzgojena na Cromarisovim uzgajalištima prisutna je na području cijele Europe. Godine 2015. Cromaris d. d. je u Ninu, na mjestu starog, otvorio jedan od najsuvremenijih pogona za mrijest mediteranske ribe.