U mirovinu je danas ispraćena prva tajnica prvog župana Zadarske županije Sonja Krstić. Gospođa Krstić je, uz tadašnjeg župana Šimu Prtenjaču i  vozača   Roka Žilića, prva ušla u današnji Dom  Zadarske županije.

Prije osnutka Županije 16. travnja 1993. godine radila je  kao tajnica predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine Općine Zadar Šime Prtenjače. „ Smješteni smo bili u zgradi na Narodnom trgu u kojoj je danas Grad Zadar.

Kada je osnovana Županija, dio djelatnika, među kojima i ja, preuzeti su od Skupštine Općine Zadar. U početku smo nastavili sjediti u zgradi na Trgu, a zatim smo dobili na korištenje zgradu bivšeg Doma JNA. Zgrada je malo očišćena, nabavljeno je nešto namještaja i krenuli smo u cjelodnevnu selidbu. Osobno sam tražila da se prenesu telefaks, ventilator, dokumenti i bista Stipe Grgasa Bukovčanka koja i dan danas krasi predvorje Županije. Paralelno s uređenjem zgrade, uređen je i prostor u bedemu kao potencijalno sklonište, očišćen je, napravljen je sanitarni čvor, uvedene sve potrebne instalacije. U početku na porti smo imali policajca koji se brinuo za sigurnost jer ipak su to još uvijek bile ratne godine,“ rekla je Sonja Krstić u knjizi „20 godina Zadarske županije“ autorice Daniele Nižić.

U to vrijeme djelatnika je bilo  malo, članovi tadašnjeg Poglavarstva uglavnom su bili volonteri i dolazili su tek povremeno, a Sonja Krstić  radila  je tada i kao njihova tajnica.  U razgovoru objavljenom u spomenutoj knjizi navodi kako je  to bilo teško vrijeme jer je do Oluje još  veliki dio županije bio okupiran.

„Najčešći županovi gosti u to vrijeme bili su načelnici općina koji su dolazili po savjet i pomoć u organiziranju života u svojim općinama. Pitanje infrastrukture i financiranja rada općina bilo je najvažnije. Župan je bio puno na terenu. Tada je županija zauzimala puno veće područje, ceste su bile loše, za sve te obilaske trebalo je puno vremena. Županu je bilo teško, svi su nekako gledali u njega, on je bio u fokusu kao da nema suradnika. A ja sam radila i po 10 sati dnevno. Godinama nisam koristila ni pauzu.“

Ističe kako je posebno  teška situacija bila nakon Oluje kada je resorno Ministarstvo objavilo poziv zainteresiranima da se dosele na ovo područje, usele u slobodne kuće.

„Objavili su tada u medijima županov broj i počeli su pozivi. Bilo je dnevno na stotinu poziva. Ukupno sam ih primila oko 7 tisuća. Također, bilo je i teških situacija s povratnicima nakon Oluje, čak i prijetnji. Ljudi su svi bili pod velikim stresom. Rat je ostavio posljedice ne samo na materijalno, već i na svima nama koji smo ga proživjeli na ovom području.  Ipak, bilo je i lijepih trenutaka. Posebno kada bi se župan opustio, malo bismo na trenutak zaboravili na posao, porazgovarali, nasmijali se. Tada smo nekako prestajali biti «strojevi» i bili opet samo ljudi,“ ističe po stažu u Zadarskoj županiji najstarija djelatnica i dodaje kako će  jedan  trenutak posebno pamtiti:

„Ne sjećam se točno kada se to dogodilo, ali nenajavljeno su stigli gosti. Otvorila su se vrata mog ureda i na njima su stajali ministar Šušak i general Gotovina. Ostala sam u šoku, a general me je odmah pozdravio rekavši: «Poštovanje, kako ste?» i pružio mi ruku. Nažalost, bilo je mnogih koji su ulazili bez pozdrava. Osim generala, bilo je i drugih dragih gostiju poput pokojnog tadašnjeg župana Varaždinske županije Marijana Mlinarića koji je bio izuzetno ljubazan i drag čovjek. Bila su to teška vremena, ali opet lijepo je bilo biti dijelom povijesti.“

Gospđa Sonja Krstić mirovinu je dočekala kao voditeljica Odsjeka pisarnice u kojoj je uvijek nasmijana i ljubazna posljednjih godina bila na usluzi svim strankama i djelatnicima te bila ona koju bi gosti pri ulasku u Dom županije prvu susreli.

Draga Sonja, hvala na svemu.